IZVAN STRUJE

  MJESTO ZA POZITIVNE SUSRETE

Zašto “pozitivni blog”?

27/11/2016
Zašto “pozitivni blog”?

Poštovane čitateljice i čitatelji, pred vama je moj stari web, odnosno blog u novom, redizajniranom ruhu. Htio sam ga pretvoriti u jedan alat izravnije i preglednije komunikacije, s ponešto drukčijim pristupom temama nego ranije. Naime, uvjeren sam da oko nas ima previše negativnosti, mrzovolje i ogorčenosti. Koliko god nam se činilo takvo (ne)raspoloženje opravdanim, čovjek ne može živjeti u vječitom nezadovoljstvu.

Tražite Boga u jednostavnosti srca, kaže se u Knjizi Mudrosti na samom početku njezina prvog poglavlja. To mi je misao vodilja i nadahnuće za novi početak. Tražiti sve u jednostavnosti srca. Dubina i jednostavnost su vrlo bliske i povezane. Nama nedostaje danas puno dobre volje i strpljenja, pozitivnog stava prema samima sebi i budućnosti. Ne mislim na filozofiju pozitivnog mišljenja niti na njezine postavke. Mislim na to da čovjek može biti pozitivan tako što će biti otvoreniji dubljem razumijevanju ljudi, odnosa i stvari, empatičan i spreman na strpljiv dijalog, nikada, naravno, i bez kritičnog odmaka.

Pozitivan blog u mom slučaju znači znak pored puta – da se ima volje i želje tražiti dobra i konstruktivna rješenja kako bi čovjek duhovno, mentalno i egzistencijalno što bolje funkcionirao u ovom zbrkanom i užurbanom svijetu. Nadam se da slogan “mjesto za pozitivne susrete” neće ostati samo slogan. Od onih koji žele sudjelovati u komunikaciji na ovim stranicama očekujem prije svega dobru volju i dobrohotnost. U duhovnom i egzistencijalnom mislu, vlastito iskustvo dovelo me do toga da treba uvijek biti spreman na pozitivnu osobnu promjenu, da se čovjek razvija i sazrijeva dok živi, i da mu nikad nije kasno za nešto novo i pozitivno u životu.

Glavnu rubriku sam nazvao “osobni rebrand” jer sam tom sintagmom na sofisticirani način, blizak uhu novih naraštaja, htio nagovijestiti i jednu od mojih intencija na ovom susretištu – razvijati svojevrsnu primjenjenu duhovnost, koja bi imala svog praktičnog, egzistencijalnog smisla, koja ne bi bila apstraktna nego primjenjiva u konkretnom životu i od pomoći ljudima koji traže odgovore, koji se bore sa svojim tegobama, zatečeni prazninom, tjeskobom i gubitkom smisla.

Ništa se ne može promijeniti samim “pozitivnim mislima” ali se može promjenom stava prema sebi i životu, ma kako nam bilo teško, s tamom se ne možemo boriti u malodušju i ogorčenju, ni društvo ni politika se ne mogu mijenjati stalnim nezadovoljstvom nego samo dubokim promišljanjem stvari i djelovanjem na koje je svatko od nas pozvan prema vlastitim darovima. Biti pozitivan ne znači ni biti naivan ni površan, nego se s više poniznosti, razuma i strpljenja nositi s poteškoćama života i probleme rješavati s razborom, vjerom i ustrajnošću.

“Osobni rebrand” u tom smislu nije ništa izvanjsko i površno, nego prije svega svjesni rad na sebi u duhovnom i kreativnom smislu, pronalaženje svog pravog puta i smisla, svojevrsna samoizgradnja na duhovnoj matrici, “life-change” filozofija koja zahtijeva osobnu promjenu čim zazvoni alarm koji nas upozorava da smo postali prazni, depresivni i umorni, i da gubimo vjeru da se može išta nabolje promijeniti. Onaj koji odustaje od sebe samog u najtežim trenucima, prepušta se mentalitetu negativnosti koja nas sve dublje uvodi u cinizam i mrzovolju, oduzima nam entuzijazam za promjenu i iskrenu vjeru. Nismo pozvani mijenjati svijet i društvo prije negoli promijenimo sami sebe, a ni onda u jednostavnosti srca ne očekujmo oholo da ćemo rješavati globalne probleme. Rješavajmo ono što možemo, a ostalo će nam se nadodati, pa tako i dometi naših rješenja.

Možda će nekomu biti čudno da sam na novom “pozitivnom blogu” krenuo sa svojom knjigom “Bogoubojstvo Zapada” kao prvim dijelom Trilogije Otkrivenja, knjigom koja predstavlja razvijanje moje filozofije apokaliptike. U duhovnom i filozofskom smislu, pravac mojeg promišljanja, koje ne može izbjeći ni ono loše, ni vrijeme tame koje se izmjenjuje s trenucima nade, ipak na koncu ide prema otkrivanju svjetla, i promišljanja o krizi naše zapadne civilizacije, o njezinim padovima, završit će u završnom trećem dijelu trilogije, o novom svjetlu vjere kojeg ćemo, siguran sam, otkriti nakon što prođemo kroz mnoge nedaće. Upravo je bit u tome da sučeljeni s mnogim negativnim iskustvima ne izgubimo vjeru i nadu, nego da budemo spremni biti pozitivniji i konstruktivniji u poslovnim i međuljudskim odnosima. Moja je logika da čovjek, kad mu je i najteže, uvijek mora težiti od lošega prema boljemu a ne obrnuto.