IZVAN STRUJE

  MJESTO ZA POZITIVNE SUSRETE

KNJIGE

„Propast svijeta ili novo doba poganstva“, Verbum, Split, 1997.

Moja prva knjiga je nastala koncem 1996. godine, gotovo prije dva desetljeća, i sa svojom temeljnom tezom danas je posebno aktualna. Doživjela je tri izdanja do 2000. godine, ali odonda nije više tiskana. Knjige nema u prodaji, može se pronaći samo u knjižnicama. Koncem devedesetih bila je vrlo čitana, a 1998. na vrhu top-liste publicistike u Hrvatskoj. U svakom slučaju, ostala je intrigantna, provokativna, izaziva na razmišljanje o našoj zapadnoj civilizaciji i njezinoj dekadenciji, o neopoganstvu koje uzvraća udarac na prostoru kojeg je kršćanstvo nekada evangeliziralo i civiliziralo. Knjiga je samo u prizvuku apokaliptična, za neke odbojna, za neke proročka, no dok sam je pisao, nisam mogao ni pomisliti da će anticipirati procese koji su upravo doveli do – novog doba poganstva. Nadam se da bi knjiga tijekom 2015. godine mogla doživjeti svoje novo i dopunjeno izdanje.

„Put u Balkaniju“, Verbum 2001.

Još jedna moja uspješnica iz tog vremena. I svojevrsni odgovor na naslov prethodne knjige – jer Balkanija je drugo ime za nigdinu – iz hrvatske perspektive. Iz neke druge je kolo naokolo. Knjiga je također svojevrsni dokument vremena. Ako neki mladi istraživači budu htjeli saznati nešto o političkoj i društvenoj stvarnosti u Hrvatskoj koncem devedesetih i početkom dvijetisućitih iz rakursa koji je odudarao od režimskog, onda bi trebali konzultirali komentatore i analitičare koji su bili tada izrazito kritični. Temeljito sam analizirao nametnuti nam novi put prema zapadnom Balkanu, i već tada upozoravao što nam se sprema i kamo nas opet na prijevaru žele ugurati. Danas je aktualan „region“ kao drugo ime za nove balkanske integracije.

„Hrvatska, ni crvena ni crna“, Naklada Vukman, 2003.

Moja vizija Hrvatske. Nastala je kao izraz mog kršćanskog idealizma, kao težnja da Hrvatska nadiđe svoje podjele. Vidio sam je kao mirotvornu zemlju, kao malu luč Europe. Još uvijek vjerujem da je Hrvatskoj Providnost dodijelila mirotvornu ulogu u svijetu, i da bismo puno propustili ako je ne bismo znali pretvoriti u djelo.

„Kuda ideš Hrvatska“, Verbum 2000.

Sadrži moje najbolje i najintrigantnije kolumne koje su ponedjeljkom izlazile u „Slobodnoj Dalmaciji“ tijekom četiri godine, koncem devedesetih i na prijelazu u dvijetisućite godine. Tu sam se profilirao kao analitičar političke i društvene zbilje. Kad sam počeo pisati „Hrvatska raskrižja“ bio sam jedan od namlađih političkih komentatora u Hrvatskoj tih godina. Bavio sam se svim aspektima domaće i globalne stvarnosti. Kolumne su imale brojnu publiku, kako u novinama, tako je i knjiga uspjela, također na vrhu ljestvica po čitanosti. Naslov je usred euforičnog račanizma postavio trezveno pitanje – odgovor smo dobivali proteklih petnaest godina. Na pitanje kuda ideš moja Hrvatska? – domovina mi je stalno odgovarala – u nigdinu. Sad nam valja iz Nigdine naći put s kojeg smo zalutali. No u međuvremenu, proroka su već kamenovali više puta.

„Stepinac, znak vremena“, Naklada Vukman, 2002. 

    Svojevrsni eksperiment kojeg sam napravio u suradnji s ilustratorom i karikaturistom Nikolom Listešom. Knjiga-strip o životu bl. kardinala Alojzija Stepinca. Fabula je djelomično fiktivna, ispričana kroz jedan lik koji je autorov alter-ego, a Listeš je sjajno ilustrirao priču.

„Pogled iza obzorja“, Udruga Joshua, 2011.  

   Knjiga mojih dnevnih kolumni na portalu vlč. Zlatka Sudca. Tu sam se profilirao i kao duhovni pisac. Neki tekstovi u toj knjizi imaju svoju trajnu esejističku aktualnost, a neki, vezani uz određene događaje, dokumentarnu vrijednost. Knjiga odražava moj duhovni i intelektualni habitus koji je sazrijevao u godinama nametnute medijske izolacije, u svojevrsnom eremitskom temperamentu, u pustinji usred svijeta.